stress management
Četvrtak, 25 Studeni 2010 14:22

STRESS MANAGEMENT, Marijana Zrinjski, nstyle (Nacional, 2007.)
(novinski članak)

Prije nekoliko godina na naslovnici tjednika Nacional, u bijelim kimonima i crnim pojasevima, jedan pored drugog smiješile su se danas visoko istaknute osobe naše političko, poduzetničke i sportske pozornice; trenutačni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ravnatelj Protuobavještajne agencije, Tomislav Karamarko, bivši član Vlade, danas privatan poduzetnik Mladen Vedriš, saborski zastupnik Slaven Letica, bivši šef Predsjednikovog kabineta Damir Vargek, današnji savjetnik hrvatskog predsjednika za šport Željko Mataja, izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić i drugi. Povod njihovom intenzivnom, jednogodišnjem druženju i na kraju, fotografiranju bila je borilačka vještina koja ih je na neko vrijeme spojila i koju su u zajedničkoj, kako kažu, veseloj grupi, intenzivno trenirali. Radi se o nanbudou, porijeklom japanskoj, ili kako je neki nazivaju borilačkoj vještini 21. stoljeća, koja je za razliku od ostalih istočnjačkih borilačkih vještina posve prilagođena modernom, zapadnom čovjeku koji mnogo radi i često je pod stresom.
Izvršni direktor nanbudo saveza u Hrvatskoj, profesor Petar Turković, psiholog, psihoterapeut, savjetnik te majstor i učitelj nanbudoa, nosilac stupnja 6.dan, koji se s nanbudom bavi otkako je vještina osamdesetih godina prošlog stoljeća nastala, te osoba najzaslužnija za to što se nanbudo može učiti u ovom dijelu Europe kaže: «Nanbudo je čvrsto oblikovan sustav i moderna vještina koje sjedinjuje najrazličitije prakse tjelesnog i mentalnog usavršavanja, a pritom razvija prostornu i tjelesnu inteligenciju, brzinu i eksplozivnost pokreta te fleksibilnosti tijela. Uz to, nanbudo pomaže kod jačanja samopouzdanja i razvija neke oblike socijalne i emocionalne inteligencije, koje klasični sportovi najčešće zanemaruju». Turković je nanbudo učio od začetnika te vještine, jednog od najvećih karate boraca svih vremena Japanca Yoshinao Nanbua. On je kao prvak Japana u karateu 60-ih godina prošlog stoljeća bio pozvan u Europu da se natječe i širi karate u tom dijelu svijeta. Budući da je bio samurajski odgojen sa sobom je ponio tanki nož, „tanto" s kojim je mislio učiniti samoubojstvo, ako i jednom izgubi meč. Na sreću, u cijeloj karijeri niti jedan protivnik nije ga porazio, a on se, unatoč tome što je stvorio vlastitu, prilično popularnu Sankukai karate školu, zasitio karatea kad je došlo do raspada njegove organizacije na dva dijela. Smetalo ga je i to što je primjećivao kako karate «postaje sve više sport, a sve manje vještina». Stoga se 1976. godine povukao u osamu i vrijeme provodio uglavnom meditirajući i vježbajući. Dvije godine kasnije doživio je prosvjetljenje, te stvorio sasvim novi koncept borilačkih vještine; nanbudo, u doslovnom prijevodu: vještina sedam snaga, svojevrsno vlastito viđenje borilačke vještine u koje je unio mnoge suvremene koncepte vježbanja primjenjene zapadnom čovjeku, dok je s druge strane u njega vratio puno elemenata tradicionalnog, drevnog istoka.
Ono po čemu se nanbudo razlikuje od ostalih borilačkih vještina, tvrdi Turković, je širok spektar tehnika koje u njega ulaze. Nanbudo naime, sačinjavaju različiti oblici samoobrane i borilačke tehnike, ali isto tako tehnike relaksacije, aktivne i pasivne meditacije, kao i oblici japanske gimnastike i energetskih vježbi koje djeluju isključivo na određene meridijane u tijelu, odnosno energetske točke i preko njih na unutranje organe i tako stimuliraju njihov rad.
«Jedno i pol satni trening počinje meditativnim vježbama, zatim slijede vježbe relaksacije, slične autogenom treningu koje autosugestivnim porukama uravnotežuju duh i tijelo. Vježbe disanja čine posebno oblikovane japanske, respiratorne gimnastičke vježbe koje potiču stvaranje pozitivne energije. Naizmjenično odabiremo jednu od dvije meditacije: meditaciju o tri snage ili meditaciju o sedam snaga. Prva govori o snazi, hrabrosti i samopouzdanju dok meditacija o sedam snaga govori o tjelesnoj snazi, snazi hrabrosti, snazi prosudbe, snazi djelovanja, pozitinvoj energiji, intelektualnoj snazi i sveukupnoj životnoj snazi», objašnjava. Nakon polusatnog opuštanja slijedi istezanje ili japanska respiratorna gimnastika Ki Taiso koja imitira deset elemenata ili životinja iz prirode. Imitirajući, prirodu, priča, crpi se njezina snaga kako bi se stvorila vlastita snaga, potrebna za svakodnevni život. Nakon toga slijedi dobro istezanje svih mišića i tetiva, a potom vježbanje nanbudo borilačkih tehnika u prazno ili u paru.
Te različite borilačke tehnike zapravo su razni oblici samoobrane, tehnike udaraca, bacanja, čišćenja, poluga te njihova primjena u radu s partnerom ili u katama (vježba borbe sa zamišljenim protivnicima). No, za razliku od ostalih borilačkih sportova u nanbudou naglasak nije stavljen na napad već na samoobranu, pa se primjerice u sportskom natjecanju napadi uopće ne boduju već se poentiraju samo pokreti u samoobrani. Ipak, kaže, svatko tko zna nanbudo tehniku može se obraniti u slučaju fizičkog napada, no ta vještina razvija takve psihofizičke osobine da se zapravo vrlo rijetko događa da se «nanbudoka», uopće nalazi u konfliktnim situacijama. Čak i kod vježbanja, šanse za međusobno ozljeđivanje su vrlo male jer se vježbanje u paru odigrava bez direktnog sudara. «To je zapravo viteška igra komunikacije između dva partnera koji u meditativnoj igri razmjenom energije kreiraju pozitivnu energiju i borilačku tehniku», kaže Turković. Budući da se vježbač ne prilagođava u potpunosti vještini, nego vještinu djelomično prilagođava sebi, svojim potrebama i mogućnostima, nanbudo je namijenjen svim uzrastima, karakterima, ljudima različitih tjelesnih predispozicija, te svatko s jednakom mogućnošću napredovanja može sudjelovati u treningu.
«Većina ljudi se uz nanbudo mijenja na bolje. Osim što su puni samopouzdanja, pozitivne životne energije, i puno smireniji, izgledaju deset godina mlađe od svojih vršnjaka», tvrdi pedesetogodišnji Turković koji svojoj pojavom potvrđuje te riječi, te dodaje. «Te mantre koje se usvajaju vježbanjem prenose se na sve aspekte života. Primjerice, ispiti na fakultetu, stresovi na poslu i/ili u privatnom životu, puno se bolje i mirnije podnose, ako učenje nanbudoa primjenjujemo u svakodnevnom životu. Nanbudo daje mir i sigurnost u svim situacijama», priča Turković.
U Hrvatskoj nanbudo se uz Zagreb i okolicu može trenirati tek u nekoliko drugih gradova. Razlog tome je, tvrdi Turković, što su kriteriji za trenera prilično visoki pa osoba koja želi poučavati mora proći obrazovne programe od nekoliko godina, te uložiti puno truda i volje da bi kasnije poučavala druge. Budući da za to vrijeme treba živjeti u Zagrebu i da su potencijalni novi treneri najčešće osobe koje za vrijeme studija treniraju nanbudo, nakon završetka studija rijetko se odlučuju za povratak kući, pa je time i razvoj nanbudoa diljem Hrvatske limitiran.
Slaven Letica:
Sveučilišni profesor i nezavisni saborski zastupnik, Slaven Letica poput ostalih bivših nanbudoka s osmijehom se prisjeća treniranja te borilačke vještine u grupi s danas poznatim javnim osobama. «Imao sam problema s donjim dijelom kralježnice, no nanbudo mi je toliko pomogao da su bolovi sasvim prestali». Iako se grupa raspala radi obaveza svih članova i nemogućnosti usklađivanja zajedničkih termina, Letica i dalje svakodnevno izvodi vježbe istezanja i tehnike nanbudoa kod kuće. Kaže kako vidi da ga je nanbudo smirivao, mada je, kaže i po prirodi bio prilično miran. No, nekima bi iz te grupe, smije se, nanbudo sad dobro došao da se malo opuste. «Mislim da je izvršni dopredsjednik Dinama, Zdravko Mamić u vrijeme dok je trenirao nanbudo bio manje agresivan i malo manje glasan», kazao je.
Mladen Vedriš:
«Trenirao sam redovito dva puta tjedno godinu dana. Navečer, nakon svih obaveza bi se sastali vježbali i kasnije zabavljali na piću. Moram priznati da sam se dobro osjećao, no za veće rezultate trebao sam nastaviti trenirati», kazao je bivši član Vlade, profesor na zagrebačkom pravnom fakultetu i privatni poduzetnik, Mladen Vedriš kojem je taj sat bio «vrijeme za dušu». No, obaveze su ga «stisle» pa se trenutačno bavi brzim hodanjem. To je, kaže, ipak praktičnije jer ne treba rezervirati dvoranu već se zaputi u prirodu kad god uhvati vremena.
Hrvatski nanbudo savez u svojim klubovima uvijek ima organizirane stress management grupe poslovnih ljudi, pa se svi zaniteresirani mogu za informacije obratiti na tel. 098 210208 ili mailom na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript