Hrvatski nanbudo
Utorak, 23 Studeni 2010 14:01

Danas se nanbudo vježba u četrdesetak zemalja svijeta, od kojih su najrazvijenija nanbudo središta, a samim time i nacionalni savezi, u Norveškoj, Maroku, Hrvatskoj, Kanadi, Italiji, Švicarskoj, Kamerunu, Francuskoj i Španjolskoj. Središnje je upravljačko tijelo nanbudoa na međunarodnoj razini Međunarodna nanbudo federacija (International nanbudo federation), pod čijom se ingerencijom nalazi i središnja sudačka komisija, zadužena za promicanje sportskih disciplina unutar nanbudoa. Stručne komisije Međunarodne nanbudo federacije (INF) zadužene su za organizaciju međunarodnih natjecanja, a, osim toga, zajedno s nacionalnim savezima, organiziraju i redovite međunarodne seminare pod vodstvom vrhunskih svjetskih nanbudo trenera i instruktora. Začetkom ideje nanbudoa u Hrvatskoj smatra se incijativa grupe entuzijasta i zaljubljenika u svijet japanskih borilačkih vještina, 1975. nakon međunarodnog sankukai seminara u Zagrebu.
Službeno je pak, kao vještina i šport nanbudo prisutan u Hrvatskoj od 1980, otkad se prakticira u nanbudo klubu "Gradec". Službenom premijerom nanbudo vještine i športa treba smatrati prvi međunarodni seminar pod vodstvom Yoshinao Nanbua 1985. u Zagrebu. Osamdesetih se godina formirala i grupa nanbudo majstora koji danas nose najviše titule u svijetu nanbudoa, renshi Petar Turković, 7. Dan, glavni tajnik Međunarodne nanbudo federacije i pokretač nanbudoa u Hrvatskoj, renshi Zilhad Mahmuljin, 7. Dan, dugogodišnji izbornik i glavni trener hrvatske nanbudo reprezentacije, te shihani Zijad Mahmuljin, 6. Dan, bivši višegodišnji predsjednik svjetske sudačke komisije, i Srećko Ferenčak, 6.Dan, bivši dugogodišnji predsjednik Hrvatskog nanbudo saveza.
Prvo veliko natjecanje na kojemu hrvatski nanbudo osvaja medalju bilo je Svjetsko prvenstvo u Monte Carlu 1987, gdje Srećko Ferenčak osvaja srebrnu medalju. Veliki sportski uspjesi nizali su se od 1988. godine, a svoj puni sjaj poprimili su 1991, kada je Hrvatska nanbudo reprezentacija – kao prva hrvatska sportska selekcija – pozvana na službeno Svjetsko prvenstvo u Barcelonu, gdje osvaja tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Kvalitetu rada hrvatske nanbudoke demonstrirale su na mnogim svjetskim prvenstvima, između ostalog u Parizu (1996), na Rogli (2000) , u Kecskemetu (2006), te u Marini di Carrara (2008, 2009, i 2010) zatim na europskim prvenstvima u Oslu (1997), u Platji d'Aro (1999), u Kecskemetu (2003), Milanu (2009), kao i na mnogobrojnim svjetskim kupovima i međunarodnim turnirima.. S tih su se natjecanja redovito vraćali s titulama najboljih nanbudo selekcija, kao i s titulama svjetskih i europskih prvaka.
Hrvatska se vrlo brzo izborila za status vodeće nanbudo nacije, ili barem za status jedne od triju najuspješnijih nanbudo reprezentacija u svijetu. S ciljem promicanja hrvatskoga nanbudoa i japanskih borilačkih vještina uopće, unutar Hrvatskog nanbudo saveza oblikovan je i demo team, koji je kvalitetnim nastupima širio ugled nanbudoa i borilačkih vještina u Hrvatskoj i u svijetu. Od 1988. do danas hrvatske su nanbudoke nastupile na preko pet stotina demonstracija u Hrvatskoj i u inozemstvu. Od najistaknutijih nastupa valjalo bi ovdje spomenuti onaj na ponajvećemu svjetskom festivalu borilačkih vještina "BUDO GALA" u Parizu 1996. i 1998.. Nadalje, članovi su hrvatske demonstracijske ekipe sudjelovali te i dalje sudjeluju na brojnim budo festivalima, različitim svjetskim, europskim, međunarodnim i nacionalnim prvenstvima borilačkih sportova, a imali su i niz zapaženih nastupa u najpoznatijim televizijskim show programima.